Zavisnost od šećera

Snimci mozga PET skenerom pokazuju da je reakcija posle uzimanja šećera potpuno ista kao kod uzimanja kokaina. Naime, materija koja se luči u mozgu pri reakciji nagrade je dopamin. Njegovo lučenje se povećava kada uzimamo šećer, što se na PET skeneru vidi kao crvena boja. Uzimanje velikih količina šećera je zavisnost.  Kao kod bolesti zavisnosti, već predviđanje da će se šećer uneti dovodi do povećanog lučenja dopamina.  

Drugi problem zavisnosti od šećera je isti kao klasičnih zavisnika od supstanci, broj receptora za dopamin u mozgu je smanjen. To znači da je stalno potrebna veća količina supstance da se dobije isti odgovor. Zavisnost od šećera je slična kao zavisnost od cigareta, alkohola ili kokaina. 

Prekomerno uzimanje šećera deluje loše  na sve organe, dovodi do nastanka dijabetesa tipa 2, gojaznosti, ali se smatra i jednim od faktora rizika za nastajanje karcinoma. Najbolji primer su SAD, gde je zbog prekomernog uzimanja šećera učestalost dijabetesa u stalnom porastu.  Kod kokainskih zavisnika, ali i gojaznih osoba, postoji smanjena aktivnost dopaminskih receptora. Ovo uzrokuje potrebu za stalnim unošenjem sve većih količina supstance da se dobija ista reakcija.       

Novijeg datuma su studije koje jasno ukazuju da povećano unošenje šećera može da utiče i na smanjenje memorije i inteligencije. Kod osoba koje su konzumirale velike količine šećera I.Q. je opadao za 25 poena što može da utiče na sposbnost rešavanja problema i govorne sposobnosti. Objašnjenje je u brzom padu nivoa šećera u krvi posle početnog skoka što smanjuje dotok u mozak i samim tim i koncentraciju. Neki stručnjaci smatraju da takve neprekidne varijacije u nivou šećera, pored toga što iscrpljuju pankreas mogu da utiču na razvoj agresivnog ponašanja, hiperaktivnosti, poremećaja u ishrani, promena raspoloženja, anksioznosti, depresije i drugih psihičkih stanja, koje su sve češće u modernom društvu.

Nije lako odreći se slatkiša. Prvi korak je da se prekine sa uzimanjem veštačkih zaslađivača. Iako se oni reklamiraju kao zdravija opcija, aspratam i sukraloza mogu povećati potrebu za šećerom na duge staze, jer smanjuju nivo dopamina u mozgu. Ovo stvara nezaustavljivu potrebu za unošenjem šećera. Bolje je da se u svrhu zaslađivanja koristi med ili vanilija. Ovaj prirodni začin se nalazi u obliku štapića ili praška. Ima brojna povoljna dejstva na organizam. Smanjuje nivo šećera, povećavajući efikasnost insulina. Deluje antikancerogeno, ima antibaterijska i antigljivična svojstva. Dobro deluje na neka neurodegenerativna oboljena, bogata je antioksidansima. Za ksilitol i steviu kao prirodne zaslađivače ne postoje dokazi za stvaranje zavisnosti jer ne podižu nivo glukoze i ne stimulišu lučenje insulina.

Spavajte 8 sati, jer spavanje dovodi do disbalansa hormona sa poremećajem navika. Poznato je da osobe koje pate od nesanice imaju povećanu potrebu za slatkišima.  Ujutru uzmite dobar proteinski doručak, jer će to smanjiti potrebu za čokoladom ili slatkišima tokom dana. Jaja, jogurt i banana su dobra kombinacija za doručak koji smanjuje potrebu za šećerom.  Grickanje orašastih plodova takođe smanjuje potrebu za šećerom.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *