Samo retkima je uspelo da im život liči na filmski scenario sa srećnim krajem. Iako su mnogi „prerasli” ove scenarije i počeli da uživaju u životu onakvom kakav jeste, veliki je broj onih koji su i dalje pod uticajem filmskih slika ljubavi. I dok je romantična ljubav često nesrećna, u filmskoj ljubavi je obavezan hepiendMeg Rajan i Tom Henks u filmu “Dobili ste mejl”: da li je ovakva romansa moguća u stvarnom životu?
Izraz „filmski poljubac” se odnosi na situaciju kada se dvoje ljube kao na filmu, kada oponašaju ono što su videli na filmskom platnu. I upravo je zato filmski poljubac važan pojam jer je on vidljivi dokaz za ono što generacijama činimo: upijamo uzore i modele sa filmskog platna, a zatim ih oponašamo u svakodnevnom životu. Pogotovo kada je u pitanju ljubav žene i muškarca.
I zato se možemo zapitati kako su masovni vizuelni mediji uticali na naše predstave o ljubavi. Kako se sve to odrazilo na naše kolektivno nesvesno? Kakva je posledica u našem svakodnevnom životu? Iako odgovori na ova pitanja zaslužuju veoma temeljna istraživanja, neke konture tih odgovora se mogu naslutiti.
Gubeći se u iluziji koju pravi film, poistovećujući se sa određenim likom ili glumcem, stvorili smo idealizovane predstave o tome šta jeste ljubav, kako mi treba da se ponašamo, a kako drugi. Mnogi od nas su pokušali ili pokušavaju da vlastiti život uklope u omiljene scenarije. Ali samo retkima je uspelo da im život liči na neki filmski scenario sa srećnim krajem. Iako su mnogi „prerasli” ove scenarije i počeli da uživaju u životu onakvom kakav jeste, veliki je broj onih koji su i dalje pod uticajem filmskih slika ljubavi. Oni su, nekada nesvesno, nesrećni što su u svom životu „promašili” veliku srećnu ljubav koja im je na neki način bila obećana sa velikog platna ili TV ekrana. Umesto da prihvate sebe i ljude oko sebe, oni trpe zbog razlike koja postoji između očekivanog ljubavnog scenarija i toga kako u stvarnosti žive.
Jedan od načina da se prepozna ova tiha ljubavna osujećenost jeste jedna vrsta zavisnosti od serija i programa u kojima je glavna tema ljubav. Postoje ljudi, žene i muškarci, koji svakog dana provode veliki broj sati pred malim ekranima prateći „španske” serije. Gledajući ih, oni osećaju da se u tom „delu sveta” stvari događaju upravo onako kako bi i trebalo da se događaju.
Dok je romantična ljubav često tragična, u filmskoj ljubavi je obavezan srećni kraj, hepiend. Film jeste umetnost, ali je i roba koja treba da se proda. A publika ne voli kada iz bioskopa izlazi razočarana. I zato je Holivud stvorio veliki broj ljubavnih filmova sa srećnim krajem, neku vrstu savremenih bajki u kojima su oni „srećno živeli do kraja života”. I kada je sedamdesetih godina došlo do zasićenja ovim filmovima, produkciju je preuzela televizija koja je tada bila u ekspanziji. Skoro stotinu godina se naše kolektivno nesvesno puni predstavom srećne ljubavi kao smisla života. I zato je dobro podsetiti da su ljubav i sreća dve odvojene emocije.
Preuzeto iz knjige „Uloviti ljubav“ – Zoran Milivojević